Stipo Manđeralo (Vidoši kraj Livna, 1938.) bosanskohercegovački je književni povjesničar, istraživač i dugogodišnji profesor jezika i književnosti. Gimnaziju je završio u Livnu, a Filozofski fakultet u Sarajevu. Od 1962. godine do umirovljenja radio je kao profesor u livanjskoj Gimnaziji.

U stručnim i pedagoškim časopisima pisao je o nastavi jezika i književnosti, dok je najveći dio svojega istraživačkog rada posvetio povijesti, kulturnoj baštini i svakodnevnom životu Livna i livanjskoga kraja. Radove je objavljivao u brojnim časopisima i znanstvenim publikacijama, među kojima su Glasnik Zemaljskog muzeja, Hercegovina, Odjek, Svjetlo riječi i Bosna franciscana.

Autor je knjiga Gospodari kamena, Lozićev ilirski san, Kutija za čuvanje vremena, Zlatne ruke, S Vidoške gradine, Livanjski trgovi, Pismo za puk i gospodu i Lučonoše. U svojim djelima sustavno bilježi i čuva povijest livanjskog kraja, stare zanate, lokalne tradicije i pisanu baštinu, osobito bosančicu.