Kuća bez krova

„U romanu Flaubertova papiga Juliana Barnesa neki engleski liječnik, zaljubljenik u Flauberta, odlazi u Francusku pratiti tragove autora i njegovih junaka. (...) To je izvanredno pisan tekst, ali postaje velika literatura negdje pred kraj, kada saznajemo da se doktorova supruga otrovala na isti način kao i Emma Bovary. U priči ‘Kuća bez krova’ Saide Mustajbegović riječ je o vožnji taksijem po Sarajevu, njegovim brdima i vijugavim sokacima. Prožeta je sjećanjima, mislima, komentarima, i također je vrlo dobar tekst koji postaje dobra književnost na kraju, kada prikaže staricu koja vadi hranu iz kontejnera, besprijekorno čisto odjevenu, osim što su bijele hlače zamrljane žutim mrljama od upravo uzete konzerve. (...) Ova zbirka priča iskače iz prosjeka i po svojoj vrijednosti i po svojoj vrsti i ne spada među one ‘aktualne’ proze koje su preplavile naš književni život.“

Tvrtko Kulenović

„Svaka priča jedno je intimno putovanje u svijet autoričina glavnog junaka i razotkrivanje neke boli koja je junacima priča potpuno promijenila život, često ih bacajući u očaj i ne-mjesto iz kojeg nema izlaza. Vrlo je zanimljiva perspektiva iz koje nam Mustajbegović priča svoje priče. Jednom je to ženska sposobnost uočavanja detalja, drugi put hladni pogled stranca koji iz svoje perspektive pokušava čitati grad, zatim uranjanje u dušu djevojčice kad ‘Uniforme’ odvode oca.“

Dragana Tomašević