Izet Sarajlić (Doboj, 1930. – Sarajevo, 2002.) bio je bosanskohercegovački pjesnik, prozaist, esejist i prevoditelj te jedan od najprevođenijih pjesnika s prostora nekadašnje Jugoslavije. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. godine preselio se u Sarajevo, grad s kojim će ostati snažno povezan do kraja života.

Prvu zbirku poezije U susretu objavio je 1949. godine, sa samo devetnaest godina. Diplomirao je i doktorirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je poslije i predavao. Bio je jedan od osnivača međunarodne književne manifestacije Sarajevski dani poezije te redoviti član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Objavio je više od trideset knjiga poezije, među kojima su Sivi vikend, Minutu ćutanja, Posveta, Vilsonovo šetalište, Stihovi za laku noć, Sarajevska ratna zbirka i Knjiga oproštaja, kao i memoarsku prozu Koga će sutra voziti taksisti. Njegova poezija, obilježena neposrednošću, humanizmom, ljubavlju, prijateljstvom, antiratnim stavom i snažnom vezanošću za Sarajevo, prevedena je na brojne svjetske jezike.