Vidimo se na papiru

Vidimo se na papiru donosi ono što najlakše promakne pogledu: kratke susrete, obične prizore, obiteljska sjećanja i male geste dobrote od kojih je satkan život. Iz tih naizgled nevažnih trenutaka nastaju topli, lirski i intimni zapisi o ljubavi i gubitku, odrastanju i roditeljima, prijateljstvu, prolaznosti i vjeri u ljude.

Pišući s iskrenošću, blagom ironijom i iznimnim darom zapažanja, Đurđica Čilić svakodnevicu pretvara u književnost koja dira i podsjeća da svijet, unatoč svemu, još uvijek počiva na ljudskosti.

„Književnost je ono što je mene naučilo da vidim svijet i ljude oko sebe, da stignem nešto zaustaviti prije nego ga proguta neprimjetni plamen prolaznosti.“
Đurđica Čilić

„Takvi zapisi proizlaze iz dvije vrline ove spisateljice – dara zapažanja onoga što mnogima ostaje nezapaženo i vjere kako svijet, iako tako raspadnut i toliko zaprljan, još može biti ljepše mjesto dok god postoje oni koji će pomoći siromašnome, migrantu, stranom radniku, drukčijem, a to je već vrlina koja iz spisateljske prelazi u dimenziju ljudskosti. Tu vrlinu čuvaju ovi zapisi i upravo je to ono što čitatelji/ce prepoznaju u knjigama Đurđice Čilić i čini ih svojevrsnim fenomenom. (…) Kod Đurđice Čilić sve je na ljudima.“
Jagna Pogačnik

„Za razliku od rezignirane većine koja se od surovosti vremena brani ispovijedanjem mizantropije, ona dosljedno, mišlju i djelom, brani tvrdnju kako je na svijetu preostalo dovoljno i dobrote i ljepote, samo treba otvoriti oči i još ponešto. Da me u to pokušava uvjeriti osoba s manje talenta, hladno bih je ignorirao, ali Čilićka ga ima u vrlo ozbiljnim količinama.“
Ivica Ivanišević

„Ova knjiga pokazuje da se kroz svijet može ići s blagošću i razumijevanjem (…) Zbog toga ona nije samo uzbudljiva i lijepa za čitanje, nego i ljekovita.“
Marinko Krmpotić