Tebi šega što se zovem Donald?

„Osobitost je ljudskog života — napisala je jednom Hannah Arendt — da je uvijek pun događaja koji se na kraju mogu ispripovijedati kao priča. Upravo za taj život, bios, Aristotel kaže da je neka vrsta djelovanja: praxis. U novom romanu Tebi šega što se zovem Donald? sarajevskog pisca Ahmeda Burića — svojevrsnoj hibridnoj postsocijalističkoj verziji istočnoeuropske proze u trapericama — život, literatura i praxis viteški su se isprepleli. Rezultat je izvještaj s prve crte životnog bojišta — fascinantan i uzbudljiv, duhovit i tragičan, ispričan, baš kako i treba, u prvom licu. Ukratko: literatura s dugotrajnim posljedicama. Čitati na vlastitu odgovornost.“

Nenad Rizvanović

„Luksuz je imati ovakav tekst pred sobom: istodobno teče i od njega vam zastaje dah. Govori o sadašnjem trenutku i podsjeća na neke od najljepših i najtežih trenutaka. A onda se u brzom čitanju čitatelj dosjeti da postoji sutra, pa ostavi nešto i za idući dan. Tebi šega što se zovem Donald? možda je predložak za neki rad u drugom mediju — monodramu ili seriju — ali knjiga funkcionira kao prvorazredno iskustvo.“

Damir Šagolj

„Poslije mnogo godina, pod stare dane, odlučio sam položiti popravni ispit iz predmeta ‘Sarajevska raja i kozmička definicija urbanog’. Na tom putu sreo sam pisca, ozbiljnog majstora pripovijedanja. Nismo se znali otprije, ali smo, zagledani u Miljacku, jedan drugome dovršili popriličan broj rečenica. Ljubitelj osjećajne glazbe, odrastao u širini bivše Jugoslavije, iz sarajevskih je magli donio sleng lokalnog jalijaša i zlatno srce gradskog djeteta, lokalnog ‘Švabe’ sa svjetskim imenom — Donald. On priča svojem slušatelju i duboko ga uvodi u Sarajevo. Čitajući ovu knjigu prolazimo ulicama izgrebanim ratom i zaprljanim neshvatljivom mržnjom dojučerašnjih susjeda, prepoznajemo nostalgiju, bojimo se što će biti s budućim Sarajevom, hoće li ostati urbano i otvoreno. Ali iznad svega osjećamo da bez humora nema života.“

Zoran Amar