Ja sam

„Ja sam... raste i sazrijeva skupa sa svojim pripovjedačem, i od kraćih štikleca iz djetinjstva, preko uvjerljivih mladalačkih epizoda, prerasta u remek-djelo zrelog pisca, njegove poetike, svjetonazora i posvemašnjeg prelijevanja vlastitog 'ja' s onim 'ja' koje je izgovoreno na kraju života. Ja sam je rasplesan, veličanstven i dirljiv roman u kojem Uzunović doslovno emotivno ubija čitatelja.“

Jagna Pogačnik, Best Book

„Obični pisci pišu o ljudima i o gradovima, a talentirani ih oživljavaju. Ili, da upotrijebimo i tu veliku riječ, oni ih uskrsnu. Izvrsna književnost je tako bliska Božjem stvaranju. Ovo je, s jedne strane tako osobna, a s druge tako neponovljivo zajednička priča... Veličanstven roman o običnim životima.“

Zoran Ferić

“Ovaj roman koji obuhvata nebrojeno mnogo ljudskih sudbina i karaktera, reafirmacija je humanizma, nametanje dinamike, pa čak i dionizijskog kolektiviteta, naspram individualizma i anksioznosti našeg doba.“

Hana Vranac, FTV

„Još nisam pročitao roman s toliko prefinjenim i višestranim ulaskom u mušku intimu, odrastanje, traumu gubitka svojih najbližih, ali i gubitka cijelog jednog društvenog svijeta! Iznimno čitateljsko iskustvo.“

Neven Ušumović

„Kroz cijeli roman dominantno se čuje samo glas pripovjedača, tako da ispripovijedani svijet poprima neko tonsko jedinstvo u kome naratorska instanca ulijeva povjerenje onome tko je 'čuje' pa se skoro bez izuzetka odobrava sve što se kazuje. Dakle, smjer od pojavne stvarnosti i iskustva prema jeziku se u ovom romanu, u skladu sa konceptima moderne književnosti, okreće: jezik ovdje nije ono kroz što se gleda (život likova, njihova stanja i osjećanja) nego postaje ono što se gleda.“

Edin Pobrić, DHS Časopis

„Ovo djelo nadilazi i sredinu i vrijeme u kojem je nastalo i približava se zamišljenim univerzalnim vrijednostima kojima neizostavno teže samo dobra i najbolja književna ostvarenja.“

Srebren Dizdar, Moderna vremena

Na prva dva izdanja ovog romana podloga naslovnice bio je detalj ulaznih vrata stana, vrata kroz koja sam, zajedno sa članovima svoje obitelji, ulazio više od trideset godina; na njih je zalijepljena crvena plastična trakica s prezimenom, i pojavljuju se još ulazno zvono od bakelita i šteka sa bravom, u tehnici kolaža.

Za ovo treće izdanje koje držite u rukama umjesto ulaznih vrata podloga je površina nadgrobnog kamena ili nišana moga oca sa mezarja Alifakovac. Detalj tog kamena prikazan iz neposredne blizine zabilježio je telefonom moj sin; oštrije oko uočit će sve pore i fine teksture u kojima postoje sitni oblici života, te se čini da je sve nastalo u tehnici suhe igle.

Prezime na naslovnici ovaj put dato je postupkom glodanja kamena te ono izlazi iz njega. Kao i kod prehodna dva izdanja prezimenu se ne pridružuje ime, i to ima svoj razlog. Kamen je izvađen iz rudnika kamena „Hreša“ iznad Sarajeva i o tome u ovom romanu nešto piše na stranci br. 423.

Autor