Ista rijeka

Nikada ne ulazimo dvaput u istu rijeku.

Staro Selo poput je mitskog mjesta koje kao da ne poznaje vrijeme. Ono je dom triju sestara – Sare, koja stanovnike sela neprestano očarava svojom nevjerojatnom ljepotom i koja je potpuno nepoznatog stranca nadahnula da u selu podigne crkvu; Pirine, koja se najčešće zatvara u sebe, razgovarajući sa svojim unutarnjim saveznicima; te Ljube, djevojke koja se osjeća sigurno samo kada je okružena knjigama ili kada lokalnu djecu podučava bugarskoj abecedi.

Svaka od njih naučila je na sebi svojstven način pobjeći od surove stvarnosti jer u Starom Selu za njih nema budućnosti. Ostali stanovnici, uglavnom propali nasilnici, utočište pronalaze u obližnjoj gostionici Mačka.

Čovjek je veći od zla, a manji od dobra, zato i raste – da stigne dobro, svojevrstan je lajtmotiv romana, no autorica nas u Istoj rijeci vješto i uvjerljivo podsjeća koliko život može biti surov i da je svaka borba, koliko god se činila malenom, u konačnici važna.