Bogumili

Tijekom 1970-ih godina Rudolf Kutzli usmjerio je pogled prema jugoistoku Europe i tamošnjim neobičnim kamenim spomenicima srednjeg vijeka. Najprije u pratnji svoje supruge, a povremeno i djece, na redovitim studijskim putovanjima počeo je intenzivno tragati za duhom i izrazom u kojem je ovo kamenje nastalo. I krajolici zapanjujuće ljepote tadašnje Jugoslavije redovito su bili dijelom njegovih narativa. No najviše je crtao neobične motive koje je nalazio na stećcima i nastojao odgonetnuti njihov slikovni jezik na način na koji to prije njega nije učinio nitko. Tako je nastala ova knjiga, objavljena 1977. godine u izdanju Urachhausa i odavno rasprodana.
Micaela Sauber

U tom smislu Kutzlijevi zaključci dijametralno su suprotstavljeni onome što je u međuvremenu postalo znanstveni konsenzus u Bosni i Hercegovini i zemljama nekadašnje Jugoslavije, a to je tvrdnja da između stećaka i bogumilstva ne postoji nikakva veza. Upravo zbog toga ova knjiga do danas nije izgubila ništa od aktualnosti; u najmanju ruku ostaje najsustavnija i najelokventnija ekspozicija bogumilske interpretacije stećaka i, stoga, iznimno značajan plod intelektualne i umjetničke tradicije kojoj su, među ostalima, pripadali Arthur Evans, Aleksandar Solovjev, Mak Dizdar i Miroslav Krleža. Osim toga, knjiga Bogumili bogato je opremljena autorskim fotografijama i crtežima, pa njezina vrijednost leži i u Kutzlijevu osobnom umjetničkom izričaju.
Gorčin Dizdar