Ulica krokodila i druge priče
Ulica krokodila i druge priče
U svijetu Brune Schulza granica između svakodnevice i sna gotovo ne postoji. Ulice provincijskog grada, obiteljska trgovina, tavani, ptice, lutke i neobične opsesije njegova oca pretvaraju se u fantastičan prostor u kojem se sjećanja iz djetinjstva stapaju s mitom, groteskom i maštom.
Ulica krokodila i druge priče vodi čitatelja u književni svijet nadahnut Schulzovim rodnim Drohobyczem, gradom koji pod njegovim perom postaje labirint tajanstvenih ulica, čudnih preobrazbi i prizora koji djeluju istodobno poznato i potpuno nestvarno. Njegova proza bogata je slikama, humorom i atmosferom koja priziva Kafku i Prousta, ali ostaje potpuno jedinstvena.
Poetična, nadrealna i iznimno maštovita, Ulica krokodila i druge priče jedan je od velikih klasika europske književnosti 20. stoljeća – knjiga za čitatelje koji vole prozu u kojoj obična stvarnost odjednom postaje čudesna, mračna i nepredvidiva.
“Schulz se ne može lako klasificirati. Može se nazvati nadrealistom, simbolistom, ekspresionistom, modernistom… Ponekad je pisao poput Kafke, ponekad poput Prousta, a ponekad je uspijevao doseći dubine koje ni jedan od njih nije dosegao... Da je Schulzu bilo dopušteno da proživi svoj život, možda bi nam dao neizreciva blaga, ali ono što je napravio u svom kratkom životu bilo je dovoljno da ga učini jednim od najupečatljivijih pisaca koji su ikada živjeli.”
Isaac Bashevis Singer
“[Schulzove] prekrasne, emotivne, značajne priče podigle su poljski jezik na sasvim drugi nivo. Volim ga a istovremeno i mrzim jer nema načina da se natječem s njim. On je genij poljskog jezika.”
Olga Tokarczuk, The Guardian
O prevoditeljici
Milica Markić (1966.) prevođenjem se bavi dvadeset i šest godina, a dosad je s poljskog na srpski jezik prevela više od pedeset naslova. Diplomirala je 1991. godine na Odsjeku za polonistiku Filološkog fakulteta u Beogradu. Članica je Udruženja književnih prevoditelja Srbije od 2004. godine.
Sudjelovala je na brojnim prevoditeljskim seminarima i skupovima: Pronađeni u prijevodu – Drugi susreti književnih prevoditelja u Gdanjsku (2015.); Prevodilački kolegij – studijski program za prevoditelje poljske književnosti u organizaciji Književnog instituta u Krakovu (2014.); Prevodioci bez granica – međunarodni seminar za prevoditelje u Wrocławu (2013.); Prvi, Drugi, Treći i Četvrti svjetski kongres prevoditelja poljske književnosti u Krakovu (2005., 2009., 2013.); Peti književni festival Olge Tokarczuk Góry Literatury u Nowoj Rudi (2019.); Kongres prevoditelja Witolda Gombrowicza u Varšavi, Wsoli i Radomu (2019.); Akademski Poznanj na Institutu za poljsku filologiju Sveučilišta „Adam Mickiewicz“ u Poznanju (2021.).
Dosad je za izdavačku kuću Buybook prevela naslove Bjeguni i Bizarne priče Olge Tokarczuk.
Pročitajte nekoliko prvih stranica:
Ulica krokodila i druge priče – PDF
Ova knjiga dio je projekta „Od jedne pandemije do druge: 100 godina europske književnosti u 10 knjiga“. Projekt je ostvaren uz financijsku potporu Europske komisije. Knjige odražavaju isključivo stavove autora te se Europska komisija ne može smatrati odgovornom za bilo kakvu uporabu informacija sadržanih u knjigama.
Izdavač
BuybookNije moguće učitati dostupnost
Očekivana isporuka: 5—7 radnih dana.
Podijeli

Schulz Bruno
Bruno Schulz (1892–1942) rođen je u obitelji koja je posjedovala trgovinu tkaninama na tržnici u Drohobyczu. Rijetko je napuštao grad, iako će sam grad za njegova života prijeći iz austrijske pod poljsku, zatim sovjetsku i na kraju nacističku jurisdikciju. Radio je kao gimnazijski nastavnik crtanja u Drohobyczu, gdje je i pisao svoje priče, mitologizirane izvještaje o vlastitom djetinjstvu, progresivnoj bolesti svog ostarjelog oca i financijskoj propasti svoje obitelji; priče prepune ekscentrične rodbine i građana koji živopisno svjedoče o načinu života koji je pometen u holokaustu. Schulza je u gradu u kojem je rođen ubio gestapovac, koji je zatim navodno otišao do drugog gestapovca i rekao mu: "Ti si ubio mog Židova, pa sam ja upucao tvog." Schulzova slava počiva na njegovu talentu i kao pisca i kao vizualnog umjetnika; prvi put je stekao slavu 1922, kada je njegova zbirka crteža rađenih cliché-verre tehnikom, Knjiga idolopoklonstva, predstavljena u Varšavi i Lavovu. No upravo su mu dvije zbirke priča, Cimetaste bakalnice (1934) i Sanatorij u sjeni pješčanika (1937), osigurale besmrtnost i reputaciju najvećeg modernog proznog stiliste poljskog jezika.
