{"product_id":"smijesne-ljubavi","title":"Smiješne ljubavi","description":"\u003cdiv style=\"font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 16px; text-align: justify;\"\u003e\n  \u003cp\u003e\u003cem\u003eSmiješne ljubavi\u003c\/em\u003e zbirka je sedam priča: \u003cem\u003eNitko se neće smijati\u003c\/em\u003e, \u003cem\u003eZlatna jabuka vječne čežnje\u003c\/em\u003e, \u003cem\u003eLažni autostop\u003c\/em\u003e, \u003cem\u003eSimpozij\u003c\/em\u003e, \u003cem\u003eNeka stari mrtvi ustupe mjesto mladim mrtvima\u003c\/em\u003e, \u003cem\u003eDoktor Havel poslije deset godina\u003c\/em\u003e i \u003cem\u003eEduard i Bog\u003c\/em\u003e.\u003c\/p\u003e\n\n  \u003cp\u003e„U \u003cem\u003eSmiješnim ljubavima\u003c\/em\u003e ono što sam nazvao Kunderinim ‘zabavljanjem’ erotskim pothvatima i pohotnim strategijama pojavljuje se kao blaga satira u priči kao što je \u003cem\u003eZlatna jabuka vječne čežnje\u003c\/em\u003e, gdje je donžuanstvo viđeno kao sport u kojem muškarac igra protiv tima žena, često bez tjelesnog kontakta – ili, jetko, u prilično ironičnim pričama o doktoru Havelu, \u003cem\u003eSimpoziju\u003c\/em\u003e i \u003cem\u003eDoktoru Havelu poslije deset godina\u003c\/em\u003e, gdje je donžuanstvo prikazano kao način života u kojem žene svih društvenih statusa željno i voljno sudjeluju kao ‘seksualni objekti’, osobito s Havelom, uglednim liječnikom i ostarjelim Casanovom kojemu je, kad je bio na vrhuncu moći, jedan kolega rekao: ‘...ti si kao smrt, uzimaš sve.’\u003c\/p\u003e\n\n  \u003cp\u003eIli se Kunderina zaokupljenost očituje kao neka vrsta hladne čehovljevske nježnosti u priči o ćelavom tridesetogodišnjaku, ljubitelju erotike, koji se sprema zavesti sredovječnu ženu za čije tijelo misli da će mu biti odvratno – zavođenje provedeno kao osveta samomu sebi zbog upornih falusnih sanjarenja. Ispričana naizmjenično iz perspektive tridesetpetogodišnjeg zavodnika i pedesetogodišnje zavedene žene, s primjetnom atmosferom iskrenosti koja katkad graniči s neprimjerenošću – kao da nam diskretni poznanik iznenada priča svoje seksualne tajne, istodobno ružne i istinite – ova priča, \u003cem\u003eNeka stari mrtvi ustupe mjesto mladim mrtvima\u003c\/em\u003e, djeluje mi ‘čehovljevski’ ne samo zbog tona ili zaokupljenosti bolnim i dirljivim posljedicama prolaska vremena i umiranja staroga ‘ja’, nego i zato što je vrlo dobra.\u003c\/p\u003e\n\n  \u003cp\u003eU pričama \u003cem\u003eLažni autostop\u003c\/em\u003e, \u003cem\u003eNitko se neće smijati\u003c\/em\u003e i \u003cem\u003eEduard i Bog\u003c\/em\u003e Kundera pretvara šale o kojima tako rado razmišlja u one koje počinju hirovitom nastranošću, a završavaju nevoljom. U \u003cem\u003eLažnom autostopu\u003c\/em\u003e, primjerice, mladi par koji zajedno odlazi na odmor odlučuje se tijekom putovanja pretvarati da su stranci: djevojka glumi autostopisticu, a njezin dečko neznanca koji prolazi automobilom. Nastala zbrka identiteta i pojačani erotizam koji se pritom budi u ljubavnicima, s vrlo zastrašujućom sadomazohističkom crtom, nisu za njih dvoje toliko katastrofalni koliko je šala bila za Ludvika Jahna. Ipak, jednostavno se glupirajući i zadovoljavajući svoju znatiželju, ljubavnici shvaćaju da su uspjeli produbiti odgovornost i strast – kao da djeca koja se u garaži igraju liječnika jednoga dana podignu pogled sa spolnih organa onoga drugog i otkriju da provode nacionalni zdravstveni program ili da su pozvana obaviti operaciju u bolnici Mount Sinai. Ono što je često smiješno u Kunderinim pričama o Čehoslovačkoj jest to što na kraju sve postaje smrtno ozbiljno, uključujući šale, igre i zadovoljstvo; smiješno je koliko je užasno malo stvari kojima se može radosno smijati.\u003c\/p\u003e\n\n  \u003cp\u003eMoja omiljena priča jest \u003cem\u003eEduard i Bog\u003c\/em\u003e. Kao i \u003cem\u003eŠala\u003c\/em\u003e, bavi se mladim Čehom čija ga razigranost – sa ženama, naravno – i vrlo razvijen smisao za cinizam i bogohuljenje izlažu oštrim osudama dogmatskog društva ili, točnije rečeno, vlastima koje zdušno promiču i štite dogme, ali to čine glupo i bez iskrenog uvjerenja ili razumijevanja. Ono što je ovdje osobito privlačno jest to što mladi nastavnik Eduard, erotski Machiavelli koji glumi pobožnost kako bi zaveo pobožnu ljepoticu i tako dolazi u sukob s ateističkim školskim odborom, ne dobiva više nego što daje i više nalikuje opreznom Luckyju Jimu nego Ludviku Jahnu. Njegove nevolje nisu nastale tako nevino, niti su njihove posljedice tako surove i ponižavajuće kao u \u003cem\u003eŠali\u003c\/em\u003e. Uistinu, ružna ravnateljica škole, sa skrivenom seksualnom žudnjom, koja namjerava preobratiti Eduarda vjernika, završava, u onome što je kod Kundere rijedak trenutak potpune farse, gola i na koljenima pred njim, recitirajući \u003cem\u003eOče naš\u003c\/em\u003e na Eduardovu svećeničku zapovijed, kao ‘prizor degradacije’ koji, srećom – za njegovu političku budućnost – i baš na vrijeme pokreće mehanizam tjelesnog uzbuđenja. ‘Kad je ravnateljica rekla \u003cem\u003ei ne uvedi nas u napast\u003c\/em\u003e, on je brzo svukao odjeću. Kad je rekla \u003cem\u003eamen\u003c\/em\u003e, grubo ju je podigao s poda i odvukao na kauč.’\u003c\/p\u003e\n\n  \u003cp\u003eDakle, iako postoji nešto od mučnog tona i polemičke namjere iz \u003cem\u003eŠale\u003c\/em\u003e – osjećaj, barem Zapadnjaku vidljiv, da je roman ujedno i \u003cem\u003eizjava\u003c\/em\u003e u ime zlostavljanog naroda i prkos bezdušnom režimu – \u003cem\u003eEduard i Bog\u003c\/em\u003e više je razmišljanje, u anegdotskom obliku, o društvenim nedaćama koje pisca navode na komične analize i filozofska promišljanja, čak i na farsu, umjesto na izljeve gnjeva.\u003c\/p\u003e\n\n  \u003cp\u003eIpak, ne treba umanjivati cijenu koju je Eduard, a vjerojatno i pisac, platio zbog održavanja objektivne, zabavne intelektualne lukavosti usred društvenog poretka strogo posvećenog jednostavnim strahopoštovanjima, koji nema mnogo veze sa stvarnošću potrebe i žudnje, osim potrebe i žudnje za strahopoštovanjima. ‘Pa iako se Eduard smijao u sebi i trudio ih potajno ismijavati – i tako razriješiti svoj položaj – to nije promijenilo slučaj. Jer čak i zlobno oponašanje ostaje oponašanje, a sjena koja se ruga ostaje sjena, potčinjena, neoriginalna i kukavna, i ništa više.’ Ili, kako Kundera umorno komentira na kraju Eduardove priče: ‘Ah, dame i gospodo, čovjek živi nesretan život kad nikoga i ništa ne može shvatiti ozbiljno.’\u003c\/p\u003e\n\n  \u003cp\u003eKao što ton nagovještava, \u003cem\u003eEduard i Bog\u003c\/em\u003e ne proizlazi iz manifesta ili protestne književnosti, nego je duhom i formom povezan s onim humorističkim pričama koje se ovih dana masovno čuju u Pragu, pričama kakve potlačeni i bespomoćni ljudi često znaju pričati o sebi i kojima kao da pronalaze estetsko uživanje – a kakvo drugo uživanje postoji? – u samim apsurdima i paradoksima koji obilježavaju njihove nedaće i stvaraju im bol.“\u003cbr\u003e\n  Philip Roth, \u003cem\u003eČitajući sebe i druge\u003c\/em\u003e\u003c\/p\u003e\n\u003c\/div\u003e","brand":"Buybook","offers":[{"title":"Default Title","offer_id":51689238069380,"sku":null,"price":11.95,"currency_code":"EUR","in_stock":true}],"thumbnail_url":"\/\/cdn.shopify.com\/s\/files\/1\/0989\/6040\/8708\/files\/smijesne_20ljubavi_izabrana_84d70f68-de1d-4654-a843-c44d48f501a1.jpg?v=1774372673","url":"https:\/\/www.buybook.hr\/products\/smijesne-ljubavi","provider":"Buybook HR","version":"1.0","type":"link"}